Sistemski rad sa gubitkom i žalovanjem
Sistemski pristup porodičnoj terapiji počiva na uvjerenju da su svi članovi porodice povezani i da se promjene u jednom dijelu sistema (npr. gubitak člana porodice) mogu odraziti na cijeli sistem.
Podrška tokom procesa žalovanja sa sistemskim porodični terapeutom može pomoći članovima porodice da izraze svoje osjećaje i razumiju kako se njihovi osjećaji mogu razlikovati. Oni mogu naučiti kako podržati jedni druge, čak i kad prolaze kroz različite faze žalovanja.
Razgovori o gubitku u sistemskoj porodičnoj terapiji mogu biti vrlo različiti, ali često uključuju izražavanje i priznavanje osjećaja, razgovor o uspomenama na preminulog člana porodice i rad na prilagođavanju životu bez njega. Terapeut može poticati porodicu da komunicira otvoreno i iskreno, pružajući sigurno mjesto za izražavanje tuge, bijesa, krivnje i drugih složenih emocija.
Razumijevanje utjecaja gubitka: U prvim terapijskim seansama, terapeut može razgovarati s obitelji o tome kako je gubitak utjecao na svakog člana obitelji. Na primjer, jedno dijete može pokazivati ponašanje problema u školi, dok drugo može postati prekomjerno brine za ostale članove porodice. Razumijevanje ovih individualnih reakcija može pomoći porodici da se bolje podrže.
Komunikacija i izražavanje osjećaja: Terapeut može voditi aktivnosti koje potiču članove obitelji da izraze svoje osjećaje o gubitku. Na primjer, svaki član porodice može nacrtati sliku koja predstavlja njegove osjećaje, a zatim podijeliti i raspraviti sliku s ostatkom porodice. Ovo može poboljšati komunikaciju i razumijevanje među članovima.
Prilagodba porodičnih rituala: Nakon gubitka, neki porodični rituali mogu postati bolni ili teški. Terapeut može raditi s porodicom kako bi prilagodili ove rituale. Na primjer, ako porodica uvijek ide na godišnji odmor na kampiranje, ali sada nalazi to teško bez preminulog člana, terapeut može predložiti da pokušaju novu aktivnost ove godine, ili pronađu način da uključe sjećanje na preminulog člana tokom kampiranja ili druge porodične aktivnosti.
Razvijanje strategija suočavanja: Terapeut može raditi s porodicom na razvijanju strategija za suočavanje s budućim stresom i izazovima. Na primjer, oni mogu razviti plan za kako će se nositi s obljetnicama, praznicima i drugim teškim danima.
Rješavanje nerješenih problema: Ako su u porodici postojali nerješeni problemi prije gubitka, gubitak može otežati ove probleme. Terapeut može pomoći porodici da se bavi ovim problemima kroz medijaciju, rad na komunikacijskim vještinama, i rad na opraštanju i pomirenju.
Sve ove strategije mogu ojačati kapacitet porodice da se nosi s gubitkom i da nastavi dalje. Glavni cilj sistema porodične terapije nije samo “preživjeti” gubitak, već i pomoći porodici da nastavi živjeti ispunjen i zdrav život, unatoč njihovoj tuzi.
Važno je naglasiti da je proces tugovanja individualan i da ne postoji “pravi” način tuge. Sistemska porodična terapija pruža strukturirani okvir za podršku i vođenje porodice kroz ovaj teški proces, ali uvijek treba poštovati individualne osjećaje, iskustva i vremenski okvir svakog člana porodice.
