Narativna terapija je utemeljena na razumijevanju da mi kreiramo značenje u svojim životima kroz pričanje priče koje živimo i načina kako stupamo u odnose sa drugima. Ove priče su oblikovane i određene pričama koje dolaze iz našeg socijalnog, političkog ili interpersonalnog konteksta. Kao što su narativi o mitovima, filmovima, pričama, pjesmama, i porodičnim legendama. Ideje koje potiču iz naše kulture koje mi uzimamo kao našu „realnost“ se pretaču u priče. Mi učimo o načinima po kojima razumijemo sebe i druge kroz pričanje priča koje čujemo i kojima svjedočimo.

Ljudi često dolaze na terapiju kada imaju osjećaj da su se zaglavili u pričama koje nisu u skladu sa njihovim vrijednostima ili razmišljanjima o tome kakav bi život željeli da imaju u porodici, sa partnerom ili u svojoj zajednici.

U zajednicama koje se suočavaju sa izazovima, članovi zajednice će pokušati odgovoriti na njih i poduzeti neku inicijativu, na svoj način ili u skladu sa određenim znanjima i vještinama da bi unaprijedili svoj život i život onih do kojih im je stalo i koje vole.

Ove akcije i inicijative ne moraju biti vrlo vidljive, niti moraju biti dovoljno velike i snažne da bi mogle prevazići sve izazove u datoj zajednici, ipak ove inicijative su značajne.

Mi omogućavamo članovima zajednice da identificiraju ove inicijative, bogato ih opišu na nivu znanja i vještina koje već imaju da bi postale vidljivije njima samima ali i ostalim članovima zajednice. Kada razumijemo istoriju ovih vještina i znanja na načine na koji su povezani sa lokalnom kulturom i da se shvataju u kontekstu lokalne kulture, možemo ojačati inicijative na načine da omogućimo i druge aktivnosti. Za više o razumijevanju načina rada sa zajednicama link na članak.